Suchergebnisse

The paper focuses on the spatial distribution of Dubrovnik's urban elite, observed on the examples of the families of Matijaš de Mençe and Anđelo Ljutica, in the period from the late 13th to the mid-14th century and the time of Black Death. Using the methods of social topography and prosopography, the authors have studied the interrelation of the social and ownership statuses of these families, addressing the question of their social and spatial interconnections. In the early 14th century, both families belonged to the elite urban circles, but with a key difference: one of them was noble, and the other a family of commoners. ; U radu se prati prostorni razmještaj dubrovačke gradske elite na primjerima obitelji Mençe i Ljutica u razdoblju od uvođenja notarskih spisa (posljednjih desetljeća 13. stoljeća) do sredine 14. stoljeća (vremena Crne smrti). Kombiniranom metodom socijalne topografije i prozopografije autori su nastojali pratiti međuodnos društvenog i posjedovnog statusa ovih obitelji, te raščlaniti pitanje društvene i prostorne povezanosti dviju obitelji, koje su obje po svom statusu početkom 14. stoljeća bile dijelom elitnog gradskog sloja, s ključnom razlikom po kojoj je jedna bila plemićka, a druga pučka. Autori su nastojali naglasiti povezanost društva i prostora u srednjovjekovnom gradu. U radu su ubicirali nekretnine koje su posjedovali ili kojima su se koristili pripadnici nekoliko generacija spomenutih obitelji. Analizirano je njihovo grupiranje u određenim zonama dubrovačkoga predgrađa (kasnije središta grada) koje su ovisile o obiteljskim i profesionalnim vezama, ali i općem razvoju toga dijela grada. To je razdoblje vrlo dinamično u gospodarskom, demografskom, društvenom ali i urbanističkom smislu. Grad se intezivno razvijao i prostorno širio prema sjeveru, gdje su se oblikovale nove poslovno-stambene zone te političko, administrativno i gospodarsko središte grada. Epidemijom kuge 1348. godine te dolaskom Dubrovnika pod vlast ugarske krune deset godina kasnije završava jedna faza društveno-prostornog razvoja grada, u kojoj su obitelji Mençe i Ljutica bile poslovno i obiteljski aktivne.

Violence was omnipresent in medieval society and affected all areas of life and the members of all social strata. Surviving sources deal regularly with any issues of violent actions, signs and results of violence, violent people and coping with violence. In such evidence, also the members of the clergy played an important role – as writers about violence and critics of it, but also as perpetrators, victims, and witnesses